17.01.2009.;
...Jedan tren je vjecnost, vjecnost je sada...
Vratila sam se, oh, da jesam. I, sto se promijenilo???
Jedno veliko nista.
Shvatila sam da me okolina nije promijenila. Ostala sam ista. Jedino se promijenio nacin na koji gledam ovo sto imam ovdje, i ljude koje sam upoznala i ljude koje sam ostavila iza sebe iduci u poznato, iako zbilja jos uvijek meni nepoznato. Taman sam se navikla na tu okolinu, a onda sam ponovno primijenila okolinu.
Shvatila sam, da iako zivim na moru, i volim more. Puno vise volim planine, volim osjetiti zrak na 2 075 m. i volim hladnocu. Volim hladnocu koja mi ispuni tijelo. Volim snijeg.
A, onda sam se vratila kuci. Vratila u ponovno nepoznato, jer 3 tjedna nisam osjetila miris mora i borova. I kako je to probuditi se, pogledati kroz prozor i vidjeti-more, umjesto panine. Ne zalim zbog toga. Osim sto kad god se vratim pocnu obaveze, kojima nema kraja. Kraj se ne vidi. Daleko je.
Nova preokupacija u mom zivotu je - kreiranje haljina. To me totalno zaokupilo. Cijela sam se uzivila u to. Voljela bih da ta revija u Bibioneu stvarno uspije. Da odradimo posao kako treba i da haljine budu onakve kakvima ih ja zamisljam. I, naravno da nadjemo 15-ak ljudi koji ce ih nositi -_-
To je vec teze, i to me ubija. Ubja me i to sto moram skupljati skoljkice i puzice, zasto se to jednostavno ne moze kupiti na kile u trgovini ??? Ah, da, tu su i ribarske mreze...
no, valjda ce uspijeti.
Danas me trener na kondicijskom ubio. Ne osjecam noge. Ruke jedva vucem za sobom, i ne mogu se smijati...katastrofa.
Jedan tren je vjecnost, vjecnost je sada....
Post je glup do besvjesti, kome se ne da neka ga ne cita -_-
Pusa i pozdrav .
Fly away...